Naslov: Faust Vrančić

Grupa: Agent

Vrsta: Osoba

Usvojeno ime: Faust Vrančić

Djelatnost:

Zanimanje:

Povijest: Faust Vrančić (lat. Faustus Verantius; Šibenik, 1551. - Venecija, 20. siječnja 1617.), hrvatski polihistor, jezikoslovac, izumitelj, diplomat, inženjer, svećenik, biskup. Faust Vrančić (lat. Faustus Verantius) najvažniji je konstruktor i tehnički pisac u Hrvata na prijelazu iz 16. u 17. stoljeće. Još kao dječak otišao je u Ugarsku svome stricu biskupu Antunu Vrančiću. U Padovi studira filozofiju i pravo. Godine 1575. postaje članom hrvatske bratovštine sv. Jeronima u Rimu. Godine 1579. postaje tajnikom kralja Rudolfa II. Tada počinje temeljitije studirati prirodne znanosti i tehniku. Na dvoru se svakodnevno susreće s nizom istaknutih znanstvenika onog vremena, između ostalih s astronomima Tychom Bracheom i Johannesom Keplerom, graditeljem Jacopom de Stradom što ostavlja jak utjecaj na njegov rad. Godine 1594. napušta dužnost dvorskog tajnika u Pragu te živi malo u Šibeniku, a uglavnom u Veneciji. Od 1598. Djeluje kao čanadski biskup, te kraljevski tajnik za poslove Ugarske i Transilvanije. Godine 1595. izdao je petojezični rječnik (latinski, talijanski, njemački, hrvatski i mađarski) pod naslovom Rječnik pet najplemenitijih jezika Europe (Dictionarium quinque nobilissimarum Europae linguarum, latinae, italicae, germanicae, dalmaticae et ungaricae). U to se vrijeme termin "dalmatinski" rabio za slavenski jezik kojim se govorilo između Jadranskoga mora i rijekâ Dunava i Save. U Pragu je 1605-06. Petar Loderecker priredio drugo izdanje ovog rječnika, prošireno s češkim i poljskim jezikom, pod naslovom Rječnik sedam različitih jezika (Dictionarium septem diversarum linguarum). Godine 1605. napušta dvor i ulazi u red sv. Pavla, tzv. barnabita u Rimu. U to vrijeme istražuje konstrukcije strojeva i arhitektonskih problema, a preko barnabita Giovannija Ambrogia Mazente upoznaje tehničke crteže Leonarda da Vincija, što je rezultiralo najznačajnijim Vrančićevim djelom Machinae novae (Mletci 1615. ili 1616.) u kojemu je Vrančić opisao 56 raznovrsnih uređaja i tehničkih konstrukcija uz 49 slika velikog formata i s komentarima na latinskome, talijanskome, španjolskome, francuskome i njemačkome jeziku. Uz vlastite donosi i neke slabije poznate projekte drugih konstruktora, metodološki ih poredavši kako bi prikazao razvoj od već poznatih projekata do novih, koji su bili izvorno njegovi. Zbog bolesti napušta 1615. godine Rim i želi se vratiti u rodni Šibenik. No zaustavlja se u Veneciji, gdje objavljuje knjigu Logica nova. U Veneciji je i umro 27. veljače 1617. godine, a prema oporučnoj želji njegovo je tijelo sahranjeno u domovini u crkvi Sv. Marije (Prvić Luka na otoku Prvić kraj Šibenika). Vrančić je napisao i druga važna djela. Na materinjem jeziku napisao je Život nikoliko izabranih divic (Rim, 1606.), tekst posvećen opatici i redovnicama šibenskoga samostana Sv. Spasitelja, gdje se daju hagiografski životopisi. Napisao je i kratak spis o slavenskim jezicima i narodima, u kome navodi svoje shvaćanje srednjojužnoslavenskoga dijasustava Dalmatinski, Hrvatski, Srpski ili Bosanski – jere sve ovo jedan jezik jest – ima riči i slova...koja se lahko izgovaraju.